Dalibor Trabak-Trale, 1975. god. sretno oženjen suprugom Ivanom i otac kćeri Lane i sina Edija. Glazbeni put je započeo u KUD " Maksim Gorki" u Vinkovcima kod prof. Ivana Kovačevića 1983. god. gdje su najveći glazbenici ispekli svoj zanat kao što je najbolji među najboljima pok. Hrvoje Majić, zatim Jura Jurčić, Dejan Kos i mnogi drugi. Paralelno sa sviranjem u KUD - u pohađa Glazbenu školu u Vinkovcima kod prof. Аure Zarića.

U periodu do 1991. svira u nekoliko KUD- ova: Maksim Gorki, Šumari, Slavko Mađer iz Cerića, Žeteoci i dr. Pred sam nesretni rat Jura Jurčić (Dike) dolazi na ideju da se napravi jedan kvalitetan bend koji nažalost nije dugo djelovao zbog rata.

U rujnu 1992. god. sa svojim velikim prijateljem, a današnjim kumom Damirom Jovićem (Dike) prave "Zlatne žice" koji već 1993. god postiže značajan rezultat na Požeškom festivalu gdje osvajaju prvo mjesto po odluci žirija sa pjesmom "Hoću i je da se ženim" u izvedbi vokalnog soliste Zlatka Perišića - Perom. "Zlatne žice" su imali i tu čast i sreću da je svoje znanje i umijeće sviranja pok. Hrvoje Majića prenosio na bend u svako svoje slobodno vrijeme boravka u Vinkovcima i to sve na prijateljskoj bazi što je uvelike pomoglo kako Traletu tako i cijelom bendu na upoznavanju i sviranju među prvima u Hrvatskoj od novijih bendova rumunjske, mađarske, romske glazbe, klasike na tamburi i dr. 

1995. god. nažalost "Zlatne žice" prestaju s djelovanjem, nakon čega Trale odlazi u "Sinove Ravnice" koji u periodu do 1999. snima dva albuma u suradnji s glazbenim producentom, prijateljem, susjedom Hrvojem Majićem. Oba albuma snima na primu Janike Balaža tj. Hrvoja Majića što za njega ima posebno značenje "tamburaši to najbolje znaju".  U lipnju 1999. god. napušta bend. Nakon tragičnog događaja u rujnu 1999. god., suicidom Hrvoja Majića, Denis Špegelj mijenja Hrvoja Majića u "Zlatnim Dukatima" a Dalibor Trabak - Trale Denisa Špegelja. Sa Trenkom svira nešto malo dulje od godine dana. Zbog objektivnih razloga koji su bili velika udaljenost na relaciji Zagreb-Vinkovci nemoguće je bilo nastaviti dobar rad sa još boljim dečkima iz "Trenka".

Od 2001. svira u "Bosutskim Bećarima" sastavu s dugom tradicijom, i koliko god čudno zvučalo za bend, bend s dobrom poslovnom politikom jer da nije tako, ne bi se održali punih 28 godina. U bendu nakon određenih kadrovskih promjena 2007. god. dolazi do snimanja nosača zvuka "Pjesma je lijek" gdje odrađuje veliki dio posla što se tiče snimanja instrumenata, aranžmana te po prvi put i kao autora glazbe pjesme "Ništa nema kao prije".